Konavle su arkadijski prostor još od antike izgrađivan ladanjskim zdanjima. Budući da ga surove visoke stijene odvajaju od mora, na obroncima brda koji okružuju plodnu konavosku dolinu građena su sjedišta posjeda koja su objedinjavala ladanjske i gospodarske sadržaje, otium i negotium, dokolicu i rad na posjedu.
Konavle početkom 15. stoljeća ulaze u sastav male, ali moćne i slobodarske Dubrovačke Republike koja tada proživljava razdoblje najvećeg procvata. Otkupljene su kao vrijedno poljoprivredno područje. Postizanjem mira i stabilizacijom prilika u ovom pograničnom prostoru intenzivira se izgradnja na plemićkim posjedima. Ranijim stranjevima, gospodarskim zgradama u kojima se skupljaju, skladište, prerađuju i dalje plasiraju prinosi i proizvodi s imanja, dograđuju se nešto prostraniji i opremljeniji stambeni dijelovi, a boravak na posjedima postaje dulji i ugodniji.
Najveća gustoća izgradnje ladanjsko-gospodarskih objekata u Konavlima je u donjoj, južnoj strani, osobito u Čilipima, Močićima, Komajima i Radovčićima. U Gornjoj bandi žarište najgušće izgradnje bilo je Pridvorje, i to neposredna okolica upravne i rezidencijalne zgrade Kneževa dvora. Nekoliko ih je izgrađeno u Dubravci, potom u Zastolju, Ljutoj, Lovornom i Mihanićima. Gotovo se u svakom naselju može prepoznati postojanje vlastelinskog ladanjsko-gospodarskog kompleksa, stranja ili ladanjske kuće iz doba Dubrovačke Republike.
Smješteni su na pažljivo odabranom mjestu, uz glavne prometnice da vlasnik može konjem doći do samog zdanja, a seljacima je olakšano dovoženje ljetine i prinosa gosparu. Unutar visokih ogradnih zidova sa širokim ulaznim portalom raspoređeni su stambeni i gospodarski sadržaji te vrt. Svi veći kompleksi imali su i kapelicu.
Glavna zgrada ističe se veličinom, načinom obrade zida i okvira otvora. Ne postoji ustaljeno pravilo tlocrtnog rasporeda, iako se uvijek prepoznaje središnja prostorija koja je najčešće opremljena kamenim namještajem, zidnim umivaonikom ili ormarom, i koja je višestruko povezana s unutrašnjim i vanjskim dijelovima sklopa.
Oko glavne zgrade raspoređene su građevine gospodarske namjene, prizemnice građene grublje obrađenim kamenim blokovima. U njima su smješteni magazini, vinice, mlinice, kovačnice, konjušnice, štale… Svaki ladanjsko-gospodarski kompleks ima barem jednu cisternu, iznimno ukrašenu vlasteoskim grbom. U konavoskoj Gornjoj bandi, bogatijoj vodom, kompleksi se grade uz izvore i potoke te mogu imati i ribnjak.
Kapelica je najčešće smještena u vrtu i povezana sa šetnicom te je najraskošnije opremljena građevina sklopa. Osim vlasniku, bila je dostupna i okolnom stanovništvu. Vrtovi imaju zidane spremnice za zemlju na koje su oslonjeni različito oblikovani stupovi odrine (pergole). Najljepši primjeri, poput Diklićeve tarace u Masješima (Čilipi) ili Zlatarićeva zdanja u Radovčićima, imaju dugačku šetnicu, vidikovac koji se pruža rubom terase na kojoj je vrt smješten ili imaju tek manji, uzdignuti vidikovac na kraju šetnice s kojeg puca pogled na okolni krajolik.
Ladanjsko-gospodarski kompleksi u Konavlima zasigurno su bila središta nastanka i razmjene humanističke misli te književnih i znanstvenih djela. Spomenimo tek kasnorenesansni ladanjsko-gospodarski kompleks u Radovčićima kojeg je vjerojatno krajem 16. stoljeća izgradio dubrovački pjesnik i humanist Dominko Zlatarić, a koji je opjevan u pjesmama Didaka Pira i
Camilla Camillija.
U turbulentnim povijesnim mijenama, osobito prilikom pada Dubrovačke Republike 1806. godine, ovi su objekti teško oštećeni. Tridesetak sačuvanih primjera danas su najvećim dijelom mistične ruševine koje evociraju zlatno doba Dubrovačke Republike.
Napisala: Lucija Vuković