Zvonik crkve svetoga Nikole u Čilipima pokazuje nam put do najljepše konavoske plesne pozornice na otvorenom na kojoj desetljećima, u jedinstvenim narodnim nošnjama, plešu Konavoke i Konavljani. Čuvari tradicije na trgu „precrkvom“ s ponosom prezentiraju sve ono što su im njihovi preci ostavili u nasljedstvo. Sve je krenulo još 60-ih godina zahvaljujući „klobučarima“ ili „krilašima“, specifičnim rupcima koje su na glavama nosile Konavoke. Zahvaljujući tim atraktivnim pokrivalima za glavu, kao dijelu ženske konavoske nošnje, nedjeljne mise u Čilipima su ostajale trajno zabilježene u objektivima turista koji bi im se priključili u molitvama. Taj savršeni sklad ljepote i glamuroznost tradicijskih odora bio je povod za početak novog poglavlja u životu Čilipa u kojima je prije 70 godina osnovano Kulturno-umjetničko društvo Čilipi.
Nema kuće u Čilipima koja u dugogodišnjoj povijesti ovoga Društva, na ovaj ili onaj način, nije bila dijelom ove folklorne priče Konavala. Središnji nedjeljni događaj u Čilipima je sveta misa u crkvi svetoga Nikole. Upravo u tom prostoru se rodila ideja o prezentaciji konavoske nošnje i običaja turistima.
- Tako je sve krenulo, a danas šezdesetak mališana u 3 skupine uče balati, a dvadesetak svirati. Tu je i skupina budućih lijeričara, stoga nema straha niti za budućnost čilipskog folklora. – s ponosom ističe Stipica Vezilić, predsjednik KUD-a Čilipi.
Prvi nastup u Čilipima ispred crkve sv. Nikole održan je 1967. godine na makadamu bez tribina, no potom je folklorni izlet postao neizostavna ponuda dubrovačkih turističkih agencija. Suradnja s tadašnjom turističkom agencijom Atlas otvara sasvim novu stranicu u životu ovog konavoskog mjesta.
Prostor „precrkve“, kako ga nazivaju domaći ljudi, okružen tradicionalnim kamenim građevinama, kao mikrolokalitet na kojem se godinama ispisuje svojevrsni udžbenik o očuvanju tradicije, kulture i baštine ovoga kraja, kao da se oblikovao upravo prema potrebama Čilipa, prezentacije folklora i očuvanja konavoske baštine. Otvorenost mjesta događajima koji se organiziraju svake nedjelje i podrška žitelja koju daju Društvu ovdje pokazuju sve ljepote suživota lokalnog stanovništva s potrebama turizma. Zahvaljujući turizmu i prezentaciji tradicije počelo se više voditi računa o tradicionalnim nošnjama, pazi se kako se i što se oblači.
- Znalo se prvih godina vidjeti i djevojke sa šiškama ili bez pletenica, ali nakon 80-ih godina toga više nema. Isprofilirao se način poštivanja konavoske narodne nošnje, u čemu je bilo značajnog utjecaja Muzeja i galerija Konavala te samih žitelja ovog kraja. – slažu se dugogodišnji članovi društva Marko Matić i Stipica Vezilić.
Članove ovog Kulturno-umjetničkog društva mnogi doživljavaju profesionalcima, no oni sebe smatraju samo zaljubljenicima u folklor i svoje mjesto. Iako Društvo raspolaže fundusom nošnji, one koje članovi redovito prezentiraju su njihovo osobno vlasništvo. Svi brinu o svojim nošnjama, čuvaju ih u svojim kućama i u njima nedjeljom dolaze na misu. Bilo je godina, posebno ratnih 90-ih, kada je u agresiji stradalo i zapaljeno cijelo selo, pa tako i veliki dio nošnji, vezova i uspomena. Inat je tada proradio u svima pa se balalo (plesalo) bez obzira ima li ljudi u publici ili ne, a balalo se i dok su po Konavlima još padale neprijateljske granate. Žene po selu naučile su praviti dijelove nošnje pa je kroz godine dobar dio uništenoga folklornog blaga obnovljen i svaka kuća je svojim malim doprinosom dovela do zajedničke pobjede u kojoj danas uživaju sve generacije. Od onih najmlađih do najstarijih, svima je čast biti dijelom folklorne priče.
- Ples je u Konavlima od davnina bio izuzetno važan dio života; balalo se po gumnima, domovima, školama, a u Čilipima i na taraci ispred sadašnjeg Zavičajnog muzeja. - prisjeća se Marko Matić, član društva koji je balao u prvoj muškoj postavi čilipskog KUD-a. Plesni i glazbeni repertoar kroz proteklih 70 godina doživio je neke manje promjene, ali do danas je sačuvan sličan koncept. Program se otvara najstarijim konavoskim kolom „potkolom“, a prate ga „poskočica“ i „čičak“ u kojem mladići na šaljiv način otimaju djevojke za ples. Svadbeni običaji Konavala i konavoska zdravica središnji su dio programa, a nakon toga slijedi ples „namiguša“ i nastup klape Čilipi.
Spominje se Marko Matić, među ostalima, i poznatog učitelja Nika Skurića koji je dao veliki doprinos očuvanju folklorne baštine do današnjih dana. Učile su se pjesme i plesovi, a ostavio je duboki trag u tradicijskom plesu. Ljudi su se u Čilipima okupljali ispred crkve, u prostorima seoske blagajne, a osnivanjem Društva željeli su potaknuti organiziranje kulturnog života u mjestu. Podsjeća nas Matić da ovo nije samo obljetnička godina KUD-a Čilipi, već i 50 godina Muzeja i 40 godina klape Čilipi.
Te tri obljetnice ipak su priča o jednoj ljubavi Konavljana prema onome što su naslijedili od svojih starih i što prenose generacijama koje dolaze.