Lokalitet sv. Barbara nalazi se u selu Dubravka, na sjeverno-istočnom kraju Konavala, na tromeđi granice s Crnom Gorom i Bosnom i Hercegovinom. Lokalitet je smješten na samom početku prijevoja koji tvori procijep između brda Sokoline sa zapadne i Kočine, tj. Grede, s istočne strane. Ovaj prijevoj je glavna i jedina prirodna veza istočnog dijela Konavala s brdovitim zaleđem. Prirodni položaj naselja je vrlo povoljan za poljoprivredu jer je područje Gornje bande bogato živom vodom, izrazito osunčano, a obradivo se zemljište kaskadno spušta prema dolini Konavoskog polja. Zahvaljujući dobrom prirodnom smještaju područje lokaliteta sv. Barbare, ali i šire zone, imalo je idealne preduvjete za kontinuitet života još od prapovijesti.
Idealna prirodna komunikacija potaknula je relativno gustu naseljenost prostora Dubravke od prapovijesnih razdoblja do danas. O tome svjedoče gradinska naselja i kamene grobne gomile u neposrednoj blizini lokaliteta, ali i ostatci antičkih i srednjovjekovnih komunikacija. Jugoistočno od crkve i groblja nalazi se brdo Straža (559 m) na kojemu se nalazila brončano dobna gradina koja je nadzirala prijevoj i komunikaciju kroz Prapratno prema unutrašnjosti. U kasnom srednjem vijeku na istom mjestu se vjerojatno nalazila dubrovačka stražarska postaja, potom austrijska, te kasnije, u Drugom svjetskom ratu, talijanska vojna postaja. Stražu su koristili i hrvatski vojnici u Domovinskom ratu. Desetak metara jugozapadno od lokaliteta sv. Barbare očuvala se prapovijesna kamena gomila preko koje je sagrađen suhozid kojim se dijelio posjed pašnjaka.
Među najprepoznatljivijim nepokretnim ostatcima kasnog srednjeg vijeka u Konavlima su monumentalni, kameni nadgrobni spomenici poznatiji pod nazivom stećci. Stećci su rasprostranjeni cijelim područjem Zapadnog Balkana. Datiraju već iz druge polovice 12. st., a najbogatije ukrašeni primjerci iz 14. i 15. st. U 16. st. izrada stećaka postupno nestaje, a u Konavlima proizvodnja prestaje već u 15. st. kada Konavale postaju posjed Dubrovačke Republike.
Vječno je pitanje tko se pokapao pod stećcima? U ranijim izdanjima se smatralo da se radi o bogumilskim ukopima, no u novijim istraživanjima smatra se da pokapanje pod stećcima nije vezano uz etničku ili vjersku pripadnost, već se onamo pokopao onaj tko je to sebi mogao priuštiti.
Na području Dubrovačko-neretvanske županije nalazimo 115 lokaliteta sa stećcima, od čega 24 u Konavalima. Najpoznatiji među njima je lokalitet sv. Barbara, Dubravka. Lokalitet je 2016. godine, zajedno s 27 drugih lokaliteta u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori uvršten na UNESCO-v Popis svjetske baštine.
Na lokalitetu se nalaze 104 stećka (ploče i sanduci) datirana u 14. i 15. st., od čega 94 cjelovita i 10 ulomaka. Omeđeni su suhozidom s dva ulaza rađena od spolija stećaka. Ukrašeno ih je 31, a od ukrasa su prisutni motivi stiliziranih lozica, štitovi, rozete s križevima, luk i strijela, ruka i šaka.
Postojeća jednobrodna crkva, jednostavnog pravokutnog tlocrta s bačvastim svodom, bez vanjske raščlambe, izgrađena je na mjestu starije crkve 1889. godine, a arheološko - konzervatorski radovi su ustanovili postojanje podnice ranije, vjerojatno kasnosrednjovjekovne crkve. Crkva je nedavno obnovljena zahvaljujući Društvu prijatelja dubrovačkih starina.
Premda se u Konavlima nalaze i bogatije ukrašeni primjerci stećaka, lokalitet sv. Barbare uvršten je na UNESCO-vu listu zahvaljujući svojoj cjelovitosti i očuvanosti. Srednjovjekovna nekropola koju nije narušila donedavna aktivnost ukopa, kao ni potreba dogradnje i promjena na aktivnim grobljima, ostala je svjedočiti jednom davnom vremenu kao usputna stanica u komunikacijskom prijevoju različitih svjetova. Stećci su tako postali okosnica planiranja povijesnih ruta kulturne i turističke ponude u Konavlima.
Napisala: Jelena Beželj