Konavle su prostor koji se proteže na površini od 209 km2, a zahvaljujući svom geografskom položaju, imaju izrazito pogodne uvjete za naseljavanje. Na sjeveru su omeđene planinskim lancem, u sredini je plodna dolina s tri rijeke i velikim brojem izvora pitke vode, a na jugu su branjene strmim stijenama koje su pitome samo na svom početku i završetku jer između pristaništa i zaklona nema.
Konavoske stijene među najvišim su klifovima Jadrana, a duljina im iznosi dvadesetak kilometara. Najistaknutije i najstrmije su na području između sela Popovići i Pločice, a nadmorska visina na dijelovima im prelazi 200 metara. Građene su od topljivih stijena koje su preduvjet za nastanak špilja, a špilja duž cijele morske linije ne manjka. Zbog nepristupačnog, surovog terena i čestih izmjena vjetra, samo rijetke biljne i životinjske vrste obitavaju na stijenama. Među tim rijetkim stanovnicima četiri su biljne endemske vrste: dubrovačka zečina, gola zečina, jadranska perunika i savitljiva mrižica.
Strme, nepristupačne stijene, rijetke biljne i životinjske vrste, pregršt špilja, modro plavetnilo i bogat akvatorij razlog su uvrštenja konavoskih stijena u zaštićenu ekološku mrežu Natura 2000. Iz istih razloga danas su stijene popularne za razne vrste turizma, no za kupanje i turizam koriste se tek od druge polovice 20. stoljeća. Do tada su Konavljani u njih zalazili samo za potrebe kućnih radinosti ili poljoprivrede. Iz lokvi sa stijena u oskudnijim se danima skupljala sol, a često su se na pristupačnije dijelove stijena dovodile ovce na pranje. Konavljani su skupljali more i nosili u svoje domove za preradu ploda smokve ili masline, a u sušnim razdobljima kada se oskudijevalo pitkom vodom, more se donosilo za pranje odjeće. Ribolovom su se bavili mještani Molunta i Cavtata.
Danas gotovo svako selo Donje bande, tj. primorskog dijela Konavala ima svoje stjenovito kupalište. Prvotni je pristup bio uskim kozjim putevima koji su s vremenom postali široki makadamski ili asfaltirani putevi za osobna vozila, no postoje kupališta kojima je jedini pristup strmo spuštanje prilagođenim puteljcima. Na stijene se može poći kupati na Zarubaču, Puvalice, Vapinu, Bjeline, Luku, Bugovinu, Pendžu, iako je najpopularnija ipak plaža Pasjača ispod sela Popovići. To je ujedno i jedina plaža na području konavoskih stijena, a nastala je utjecajem čovjeka. Naime, 1960-ih godina izgrađen je tunel za izbacivanje viška vode prilikom plavljenja Konavoskoga polja. Jedan kraj tunela na najnižoj je točki Konavoskoga polja, u zaseoku Rudine, dok drugi kraj završava svega stotinjak metara od Pasjače. Iz tunela bi se tako za vrijeme kišnih razdoblja izbacivao višak vode, zemlje i kamenja, a s vremenom se kamenje usitnilo i stvorilo plažu. Pristup do plaže i sama plaža bajkoviti su i nesvakidašnji prizori, zbog kojih je 2020. godine dobila status najboljeg europskog odredišta, no more radi svoje, plaža se svake godine smanjuje, a gužva koja se stvara zbog navedenog statusa polako je otjerala brojne domaće posjetitelje s ovog nekada skrovitog pristaništa.
Iako su kupališta na konavoskim stijenama prilagođena potrebama čovjeka i vremena u kojemu živimo, većina ih nije izgubila svoju čar te se i dandanas na njima može pronaći mir i samoća. Za sve koji žele malo bolje upoznati konavoske stijene, najbolje je to uraditi nekim izletom na barci od Cavtata do Molunta ili obratno, a uređene su i brojne pješačke staze. Iz Cavtata se može prošetati do sela Radovčići, a putem pronaći neko zaboravljeno stjenovito kupalište za spokoj uživanja u beskrajnom plavetnilu i čistom Jadranskom moru.
Napisala: Jelena Beželj