Umijeće slaganja kamena na kamen
Dok se vozite kroz Konavle, nemoguće je ne zapaziti duge kamene poteze koji sežu od mora i polja prema vrhovima brda, te one koji se protežu cijelom dužinom Konavala, pa i najmanjim vrtačama Konavoskih brda. Riječ je o poljoprivrednim suhozidnim strukturama koje su građene bez korištenja vezivnog sredstva, umijećem slaganja kamena na kamen. Umijeće suhozidne gradnje je 2016. godine dobilo svojstvo nematerijalnog kulturnog dobra Republike Hrvatske od strane Ministarstva kulture. Dvije godine kasnije, UNESCO isto umijeće uvrštava na reprezentativni popis nematerijalne baštine čovječanstva.
Suhozidne konstrukcije imaju neprocjenjivu kulturnu i estetsku vrijednost. Na simboličkoj su razini spomenici ustrajnosti, žilavosti i opstanka mnogih generacija koje su vodile suživot s prirodom. Suhozidna gradnja je većinom narodno stvaralaštvo u kojem su korišteni prirodni i lokalni materijali. Najprisutnija je bila u arhitekturi seljačkog stanovništva u ruralnim krajevima, što je najvažnijem obliku prehrane i sigurnosti zajednice osiguralo obranu pred prirodnim i socijalnim opasnostima. Građa za suhozide i ostale kamene objekte se uvijek pronalazila u bližoj okolici, pa tako izgled suhozida ovisi o kamenu koji je na raspolaganju u okolici.
U Konavlima je višestoljetna vlast Dubrovačke Republike od 15. stoljeća rezultirala velikim gospodarskim napretkom, naročito u poljoprivrednoj proizvodnji. Poticala se proizvodnja različitih kultura koje su uspijevale u Konavlima. Sve se manifestiralo kroz pojavu novih krajobraznih struktura u čovjekovoj okolini, koji danas čine kulturni krajobraz Konavala, ali i temelj prostornog identiteta. Nakon pojave bolesti vinove loze u Francuskoj i ostalim vodećim zemljama Mediterana krajem 19. i 20. stoljeća, u Hrvatskoj je, pa tako i u Konavlima, uslijedila ekspanzija gradnje terasa zbog sadnje vinove loze. To “zlatno doba” trajalo je svega dvadesetak godina kada je filoksera stigla i na hrvatsku obalu. Nakon oporavka od filoksere je uslijedio još jedan udarac za dalmatinske poljoprivrednike. Austro-Ugarska Monarhija otvara vrata svog tržišta talijanskim vinima, te ograničava dalmatinski izvoz glasovitom klauzulom. Otada, pa sve do danas, suhozidne terase bilježe veliko zapuštanje u smislu poljoprivredne obrade i uzgoja.
Obnovom suhozidnih struktura, njihovim korištenjem i promocijom doprinosi se razvoju Konavala u smislu kulturnog krajobraza. U Konavlima su se, u zadnjih nekoliko godina, održale brojne suhozidne radionice. Među njima se ističu radionice u sklopu festivala Moba gdje se 2018. godine izgradila suhozidna kućerica, u suradnji s udrugom Dragodid koja promiče vještinu suhozidne gradnje u cijeloj Hrvatskoj. S ponosom ističemo kako će Konavle u listopadu 2020. godine biti domaćin XVII. Međunarodnog suhozidnog kongresa.
Napisala: Anita Trojanović