Hotel Croatia u Cavtatu obilježava ove godine pola stoljeća postojanja, toliko je prošlo od gradnje ovoga velebnog hotelskog sklopa koji je arhitekt Slobodan Milićević genijalno uklopio u šumoviti brežuljak iznad Cavtata. I danas, unatoč brojnim preinakama kroz pet desetljeća, hotel svojom veličinom ne narušava sklad mediteranskog krajolika Konavala i Cavtata, što je i bila prvotna zamisao.
Iako je Hotel Croatia masivni betonski kompleks, sva je njegova veličina od gotovo petsto soba skrivena od pogleda iz Cavtata prema otvorenom moru jer je smješten na litici koja se s jedne strane dramatično obrušava u modri Jadran. I tamo, na hridini, njegova betonska megastruktura podsjeća na ogroman kruzer, poput brodova koji danas plove pored njega, a javni prostori terasasto su provučeni kroz šumarke tako da se iz većine hotela pruža pogled na slikovitu cavtatsku uvalu i osjetljivi ambijent bogate urbane tradicije.
U čitavoj građevini gotovo da nema oštrog ili pravog kuta, zidovi su valovitih, organskih linija kako bi se dojam uvlačenja prirode u interijer još više naglasio.
Svih deset katova imaju sobe i apartmane s pogledom na more i prostrane balkone sa zelenilom. Recepcija hotela i danas je praktična, prostrana, ukrašena unikatnim mozaicima i betonskim reljefima tako da ne ometaju pogled koji se iza recepcije pruža na pučinu.
Povjesničari arhitekture ističu Milićevićev cavtatski Hotel Croatia kao jedan od najhrabrijih i najambicioznijih modernističkih hotela hrvatske obale Jadrana, kojima je 2018. godine veliku izložbu Toward a Concrete Utopia: Architecture in Yugoslavia, 1948–1980. posvetio i čuveni Muzej moderne umjetnosti u New Yorku.
Hotel Croatia građen je između 1971. i 1973. godine, za vrijeme komunističkog režima u tadašnjoj Jugoslaviji, oda je betonskom brutalizmu, kao i mnoge druge modernističke građevine izgrađene u to doba, no istovremeno je njena arhitektura ostvarila ono što današnji investitori, vođeni isključivo profitom i turističkim trendovima, nikad ne bi postigli. Hotel Croatia svojom je pozicijom i uklopljenošću u okoliš ostvario potpunu povezanost s lokalnom zajednicom od prvog dana rada.
Zabavni sadržaji smješteni su na gornjim etažama te uz more s restoranima i barovima, odakle se otvaraju vizure na Cavtat i udaljeniji Dubrovnik, a javni i polujavni sadržaji otvoreni su prema mjestu i stanovnicima. U hotelu su od prvoga dana bili zaposleni domaći ljudi, a kroz čitavu godinu bio je i mjesto njihovoga društvenog okupljanja. Hotel je imao i svoje stambeno naselje za tada mlade i poletne zaposlenike koji su dolazili raditi u Cavtat iz drugih krajeva. Tamo su naučili kako je raditi u hotelu visoke kategorije. Zaposlenici Hotela Croatia, koji je od 2001. godine u vlasništvu Grupacije Lukšić, bili su pravi rasadnik najkvalitetnijih kadrova svih kasnije otvorenih hotela na dubrovačkom području.
Hotel je za zajednicu ispunjavao mnoge javne funkcije, pružao je sadržaje od sportskih, gastronomskih i zabavnih do kockarnice i noćnog kluba. Hotel Croatia bio je mjesto koje je s jednakom profesionalnošću i najvišim standardima ugošćavalo i predsjednike država i velike međunarodne delegacije, kongrese, ali i priredbe za djecu, školske zborove, vjenčanja i svadbe domaćih mladenaca, organiziralo dočeke novih godina, nekada popularni cavtatski Karneval fest koji je okupljao brojne poznate osobe s prostora bivše države…
Hotel Croatia bio je i ostao dijelom kolektivne svijesti Konavljana duboko dijeleći dinamiku življenja svojih zaposlenika i lokalne zajednice. Prvi i dugogodišnji direktor hotela Frano Tomšić i danas se živo sjeća kako je kao mladi, tek diplomirani ekonomist došao na čelo hotela u gradnji, čiji je radni naziv bio Čempresi: „Arhitekt Milićević i tvrtka Energoprojekt, u to vrijeme najveća organizacija u Jugoslaviji s dvjesto inženjera, impresionirali su me načinom na koji su pristupili ovdašnjem terenu i gradnji hotela, koji je bio među najvećim hotelima u Hrvatskoj. Kada je završen, Udruženje arhitekata Mediterana proglasilo ga je najljepšim hotelom na Mediteranu.“
Upravo je Tomšić hotelu dao ime Hotel Croatia – Hrvatska, što se u komunističkom režimu koji je pokušavao zatrti svaki oblik nacionalnog ponosa i stvoriti novu jugoslavensku socijalističku nadnacionalnost nije nimalo svidjelo.
„Trebalo je za to hrabrosti, no ja sam razmišljao što takvom velikom zdanju, najljepšem na Mediteranu pristaje? Samo veliko i lijepo ime kao Hrvatska! Bio sam ponosan što je ime prihvaćeno. No, s druge strane, to je ime zaustavilo daljnje financiranje izgradnje hotela koji je u tom trenutku bio na 40 % izgrađenosti. Tek smo zahvaljujući međunarodnom kreditu Jugoslavenske investicijske banke dovršili hotel uz brojne neugodnosti koje su nam izazvale komunističke vlasti“, govori Tomšić koji je dva puta organizirao i uvodio na tržište ovaj glomazan hotel, prije pedeset godina te prije trideset godina, obnovivši ga nakon Domovinskog rata: „Kao direktor, bio sam organizator posla, nositelj programa rada hotela, no vrijednost su bili ljudi koji su nesebično radili i trudili se oko svakog gosta, prijema, svakog banketa…“
Hotel Croatia i Cavtat i danas dijele istu auru kao prije pola stoljeća, njegovi gosti i danas se jednostavno stapaju s mjestom i domaćim ljudima, a hotel je i dalje njihov neodjeljiv dio.
Napisala: Maja Rilović Koprivec